Da li ste znali: Bule - kruševački gimnazijalac
Ivan St. Rizinger
Utorak, 05. April 2022.

Miodrag Bulatović , jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih pisaca moderne srpske književnosti. Rođen je u selu Oklade kod Bijelog Polja 20. februara 1930, a preminuo u  Igalu 15. marta 1991. Neredovno se školovao, a ono što je posebno interesantno, za nas, u njegovoj biografiji je da je Gimnaziju završio u Kruševcu 1950. godine! 

Na Beogadskom univerzitetu je studirao psihologiju i književnost. Bulatovića su u Beogradu zvali „Bule šiz”, ili „ludi Bule”, za njegove prijatelje bio je samo Bule. 

Miodrag Bulatović bio je romanopisac i dramatičar, sklon mračnim, demonskim vizijama. Njegova slika sveta je morbidna, a likovi su karnevalski, istovremeno groteskni i tragični. Dela ovog pisca su strani kritičari stavljali u ravan sa delima Đovanija Bokača, Fransoa Rablea i Migela de Servantesa. 

Dobio je NIN-ovu nagradu za roman "Ljudi sa četiri prsta" 1975.

Njegova najpoznatija dela su:

Đavoli dolaze (1955) 
Vuk i zvono (1958)
Crveni petao leti prema nebu (1959)
Heroj na magarcu ili Vreme srama (1967)
Rat je bio bolji (1968)
Godo je došao (1969) drama
Ljudi sa četiri prsta (1975)
Peti prst (1977)
Gullo Gullo (1983)

Šezdesetih godina prošlog veka žario je i palio na književnim terenima nekadašnje Jugoslavije, ali i diljem sveta, preveden je na tridesetak jezika, knjige su mu izlazile na krajnjim tačkama zemaljske kugle; u Japanu je, na  primer, njegov roman "Crveni petao leti prema nebu" imao tiražu od pedeset hiljada primeraka. 

U Cape Townu (Južnoafrička Republika) roman "Crveni petao leti prema nebu" objavljen je 1963; doživeo je tri izdanja, a u Istanbulu je 1966. bio šest nedelja na prvom mestu najčitanijih stranih knjiga. 

Jedne davne godine u čuvenoj "Maderi", u Beogradu, turski ambasador mu je nudio utočište u svojoj zemlji jer se pribojavao da će pisca uhapsiti zbog romana "Heroj na magarcu"; četiri komunistička generala pokrenula su hajku na autora koji je u romanu „izvrgao ruglu tekovine NOB”. Bulatović se uljudno zahvalio i rekao da je Turska divna zemlja, ali da mu više odgovara Francuska. 

Godinu dana proveo je u Parizu vodeći gotovo dvostruki život – noću na dnu, u podzemlju, s kriminalcima, prostitutkama, političkim emigrantima; danju u otmenim kafanama, s novinarima, piscima, urednicima i knjižarima, ili na žurkama i zabavama na koje je upadao nepozvan, ali je uvek radio na plasmanu svojih knjiga; od toga je živeo, a imao je smisla za ono što se naziva marketingom - „umeo sam da iscedim lovu iz suve drenovine”, znao je reći. 

O njemu se u tim dosadnim krugovima pričalo jer je doneo nešto brutalno i ludačko, uvek na ivici skandala, sablažnjavao je dame svojim erotskim podvizima. Od njega su bežali, a istovremeno ga prisluškivali šta taj demon govori. Bio je drukčiji, neumoran u svome makabričnom zavođenju, duhovit i jezovit, od refleksa i izrazitog talenta za ruganje, niko mu nije mogao protivrečiti, ni doskočiti, jer je uvek bio brži na „nožu duha”, kako je sam definisao svoje reflekse. Već je čuvena i često citirana ona anegdota kada se sreo s jednim praksisovcem koji mu je prebacio što se okomio na komunizam uopštenito, pozivajući se na ovaj naš pogrešni, na što mu je Bule u trenu uzvratio: „Draži mi je komunizam s greškom nego taj vaš ispravni.”

Bule nikad nije pio, „Dosta mi je sopstvenog ludila, pa mi nije potrebno alkoholno”, to mu je bio izgovor kad god je odbijao čašicu pića. Bio je zabavan, duhovit, maštovit – mnogi nisu verovali njegovim pričama, smatrali su ga mitomanom i erotomanom, ali mnogi su se lično uverili da nije moguće ispričati sve ono što je činio. Njegovi podvizi su često bili u domenu fantastike – njegovi cenjeni prijatelji tvrde da nikada nisu upoznali čoveka koji je imao toliko sablasnih priča iz ličnog iskustva kao što ih je imao on. 

Roman "Ljudi sa četiri prsta" objavljen je istovremeno u Beogradu i Münchenu 1975, ali njegovi izdavači na ostalim svetskim jezicima odbili su ga. Prošao je s nekoliko prevoda kao i njegov prethodni roman "Rat je bio bolji". Ali uprkos tomu impresivna je brojka njegovih izdanja u inostranstvu, a bilo ih je, počev od 1960, stotinak. Bilo je prevoda i izdanja koje nikad nije vidio i na jezicima za koje nije čuo. U Beogradu je roman "Ljudi sa četiri prsta" doživeo deset izdanja i tiraž od preko dvesta hiljada primeraka. Dobio je NIN-ovu nagradu kritike za roman godine, i to je bila jedina nagrada koju je Bulatović ikad dobio, a dobio ju je za svoju slabiju knjigu, valjda kao kompenzaciju za ono što je ranije propušteno. Godine 1959, kad je objavljen njegov genijalni roman "Crveni petao leti prema nebu", ta nagrada nije dodeljena - neki članovi žirija kasnije su priznali da su se osramotili, a u istoriji NIN-ove nagrade taj se događaj sve više ističe kao skandal. Isto tako, sjajan roman "Heroj na magarcu", objavljen 1967. u Rijeci, doduše gotovo ilegalno, takođe je zaobiđen kao kužna knjiga, ali je barem u vezi s njom ostala jedna zgoda, jedna već čuvena anegdota kada je član žirija NIN-ove nagrade Muharem Pervić sreo pisca i rekao: „Ove godine ja ću gurati tvoj roman”, a Bule je uzvratio iz cuga, hitroumno kako je to samo on umeo: „Verujem, ali na dole.” Tako je i bilo, "Heroj na magarcu" nije uopšte razmatran, niti se bilo ko u žiriju usudio da ga spomene.

Dodaj komentar

O Nama

Restoran se nalazi iznad grada na istoimenom brdu usred listopadne šume. Raspolaže zatvorenom salom sa 150 mesta i baštama koje mogu da prime i ugoste više od 300 posetilaca.

Enterijer restorana ima odvojen biznis deo i zbog toga je idealan za organizovanje seminara, prezentacija, poslovnih sastanaka.

Kontakt

Adresa

  • Restoran Bagdala
    Prvomajska bb
    Kruševac, Srbija

  • 43°34'32.0"N 21°19'08.4"E