Na današnji dan (22. mart 1932) rođen je najveći kruševački i jedan od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih kompozitora druge polovine XX veka Dragoljub Dragan Toković, brat legendarne prvakinje Kruševačkog pozorišta Ljiljane, nezaboravnog slikara Miodraga Miška i čuvenog doktora Branislava.

Dragan Toković je bio pesnik, kompozitor, aranžer, pevač i svirač narodne i zabavne muzike. Svirao je klavir, bubnjeve, bas, harmoniku, džez, šansone, kancone, sirtaki, mađarsku muziku. Izbacivao je pesme u jednom dahu, sa i bez instrumenta, otvarao i zatvarao naše kafane i luksuzne noćne klubove u Bejrutu, Kairu, Parizu, Londonu, Njujorku. Pevao je šansone u društvu Šarla Aznavura i Žilber Bekoa.

Impresivan je spisak Tokovićevih besmrtnih pesama koje potpisuje kao autor i muzike i teksta: "Lela Vranjanka", "Zorice, Zorule", "Oj Safete, Sajo, Sarajlijo", "Volim da te volim", "Leti, leti, bijeli golube", "Šta će meni konji vranci", "Daj mi čašu rakije", "Ala mi je, pa mi je", "Zbogom moja ljubavi", "Nikog nemam osim stare violine", "Ne budi me rano", "Svadbe stižu jesen je", "Bolujem, tugujem", "Oženih se iz ljubavi puste", "Ja prošetah kraj Morave", "Sremice mlade sa pesmom rade", "Tamo oko Fruške gore", "Plovi lađa, plovi lađa", "Gružo, moja ružo bela", "Nema te više Alija", "Oj, Srbijo, zemljo voljena", "Šta je bilo, bilo je", "Plače moja violina", "Oprosti mi nano", "Cetinje, Cetinje", ...

Dragan Toković je kompozitor koji je bio veoma selektivan u izboru pevača svojih pesama. Retki su pevači koji se mogu pohvaliti da su snimili više od jedne-dve Tokovićeve pesme. Najviše Tokovićevih pesama snimio je Zoran Gajić Grozdinac. Razumeli su se i u pesmi i u boemiji i u disidenstvu. Toković je voleo Gajićevo ležerno pevanje, taj divan spoj radijskog i kafanskog pevanja.

Dragan Toković, muzički otac većine ovdašnjih kantautora, preminuo je na današnji dan, 9. juna 2002. godine. Ostao je u senci svojih večitih hitova koje je narod već odavno prihvatio kao svoje.