Dušan Pešić rođen je u Kruševcu, 26. aprila 1955. godine. Ovo vihorno krilo, rođeno kraj Rasine, ostaće upamćeno kao najveći igrač na toj poziciji u istoriji Napretka, za koji je nastupao na 125 utakmica i postigao 11 golova, od 1975. do 1980. godine. Bio je jedan od lidera antologijske ekipe koja je ušla u tadašnju Prvu ligu, nekoliko godina kasnije osvojila 4. mesto i plasirala se u Kup UEFA.

O toj čudesnoj generaciji nedavno je rekao: - Mi smo, pre svega, bili dobri drugari i prijatelji. Verovali smo jedni u druge. Imali smo i odličnog trenera, Tomu Kaloperovića, koji je sve to spojio u skladnu celinu, a uprava je uspela da nas otprati. Zato je ta ekipa Napretka igrala izuzetno lep fudbal i bila poštovana u celoj Jugoslaviji.

Nakon matičnog kluba prelazi i postaje prvotimac splitskog Hajduka, u čijem je dresu osvojio, za oproštaj, Kup Jugoslavije 1984. Do tada odigrao je 156 utakmica i postigao 46 pogodaka za legendarne "Majstore s mora". Kasnije je igrao za turski klub Fenerbahçe, do 1988. godine.

Evo kako i s koliko simpatija i danas navijači Hajduka opisuju:

Pavo Garić: Kada se "raspao" onaj jaki i meni izuzetno dragi Napredak, Hajduk je "ugrabio" dva dragulja. Simovića i Pešića. Duci Pešić me podsjećao na Borišu Đorđevića... Odličan tehničar lucidnog driblinga. Nije bio ekstra brz ali to mu nije smetalo da "bježi" čuvarima. Rekli bi, sporo trči al brzo odmiče. Ostao je u lijepom sjećanju. Malo je "zakasnio" na titulu, ali domaći kup i 1/2 finale kupa UEFA su dostignuća do kojih se lakše stiglo sa našom legendom, Ducijem Pešićem.

Najslavnija generacija Napretka

Ivica Tomić Ferić: Zanimljiva je priča dolaska Dušana Pešića i Zorana Simovića u Hajduk u ljeto 1980. Naime, oba su sezonu prije 79/80 bili članovi Napredka iz Kruševca koji je bio ujedino direktni rival za pozicije koje su vodile u Kup Uefa, a oba su bile perjanice Kruševljana. Na kraju Napredak je bio mjesto ispred Hajduka /četvrti/ otišao u kup UEFA dok je Hajduk prvi put od 1972. /ispostavit će se do 1987/ ostao bez Europe. Zlatna generacija iz sedamdesetih se polako razilazila u proljeće 1979., Ivica Šurjak je otišao na odsluženje vojnog roka, Boriša Đorđević u HSV, a uprava kluba je fiksno tražila zamjenu u vidu krilnog napadaca, odabir je bio Dušan Pešić. On i Simović su došli u Split, dok su put Kruševca otišli Davor Čop i Robert Juričko tada talentirani centrahalf splitskog tima, i talentirani momak, repezetativac u svim mlađim kategorijama i u pripremnim utakmicama Pešić je bio najbolji, kao i u prvom kolu protiv Slobode, govorilo se o novom Vukasu, Oblaku... a onda je i on otišao u vojsku. Nakon povratka iz vojske u prvoj punoj sezoni 81/82 dosta se tražio kao i cijela momčad, tek je bio stvoren kostur ekipe. Već u sljedećoj 82/83 puno bolji /najbolji strelac kluba 11 golova /sezona bez braće Vujović i Slišković koji su bili u JNA, ali je Duci najviše gurao tim/. Da bi u zadnjoj epizodi sa Hajdukom u sezoni 83/84., kada je Hajduk imao možda i najznažniju momčad u povjesti ravnu onoj iz prve polovice pedesetih i sredine sedamdesetih dao i neke važne golove /Honvedu 2,Tottenhamu gol u polufinalu/ imao i veliku priliku u polufinalu u Londonu pred kraj, kada je njegov udarac koji je išao u prazan gol sa skoro crte u zadnji trenutak očistio igrač Tottenhama i Hajduk je ostao bez finala kupa UEFA. Dušan Pešić ostavio je dobar dojam igrajući u Splitu, činio udarni četverac iz sezone 83/84. - Zlatko,Vujović, Slišković, Gudelj, Pešić...plus čvrsta obrana na čelu sa izvrnim, te sezone, Simovićem. Ekipa koja je u Europi trebala postić puno više...

Na prepunom stadionu "Mladosti" protiv Hajduka

Sa Hajdukom pobednik jugoslovenskog Kupa

Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je četiri nastupa.